Ricky Gervais je krenuo u krivom smjeru. Armageddon je dokaz

NE ŽELIM trošiti previše vremena na povijest fanovanja, ali Ricky Gervais već je dugi niz godina osoba uz čije se serije, filmove, stand-upove, podcastove, gostovanja, pa čak i objave na društvenim mrežama više-manje formirao moj smisao za humor. Jednostavno rečeno, volim kako Gervais razmišlja i to se, generalno gledajući, nije promijenilo do danas.

S tim na umu, reći ću i da nisam prevelik fan smjera u kojem su neki od mojih omiljenih komičara u posljednjih nekoliko godina krenuli. Gervais, Dave Chappelle, a djelomično i Bill Burr postali su dežurni borci protiv wokenessa i, nažalost, odlučili su provesti prevelik dio svojih karijera na tom zamornom i istrošenom bojištu.

Chappelle je u tom pogledu najveći “prijestupnik”. Uskoro će izbaciti i svoj novi specijal za Netflix i bilo bi savršeno da i ovu priliku ne potroši na obračune s najnezanimljivijim ljudima na svijetu koji mu, što je najgore, ne predstavljaju prijetnju. 

 

Neprijatelj slobode govora nikad ne spava

U istu je zamku upao i Gervais, čiji je novi specijal Armageddon izazvao val negodovanja gomile dosadnjakovića koji bi gasili sve što im smeta iako u stvarnosti ne mogu ugasiti apsolutno ništa. Kultura otkazivanja u jednoj je fazi bila zanimljiva tema jer postojala je zabluda da sva ta gunđanja imaju utjecaj na stvarni svijet.

To, naravno, ne znači da ljudi ne ostaju bez poslova zato što su rekli, napisali ili ponekad samo podijelili nešto što je uznemirilo vojsku novovalnih online fundamentalista čija preosjetljivost, u kombinaciji s intelektualnom manjkavošću, rezultira time da ne ulaze u rasprave, već isključivo gase. Ponekad i krajnje agresivno, kao što je to bio slučaj s J.K. Rowling. 

E sad, stvar nije u tome da svijet nije prepun takvih ljudi, ali da si ne seremo, oni ne predstavljaju apsolutno nikakvu prijetnju Chappelleu ni Gervaisu, koji im posvećuju sate specijala koje bi trebali posvećivati svojoj publici i, još bitnije – humoru. 

Problem Armageddona je to što Gervais puni sat drvi o stvarima zbog kojih bi tobože mogao biti “kenselan” iako jako dobro zna da se neće dogoditi ništa jer Netflix je nepokolebljiv kad se radi o ljudima u koje je utukao milijune zato što mu donose milijune. Štoviše, dogodit će se suprotno jer upravo će naslovi o zgroženoj kuknjavi vječno osupnutih privući pažnju na specijal, što je nepotrebno jer Gervais će doći do prvog mjesta gledanosti neovisno o tom tipu promocije.

Treba imati muda i podršku Netflixa

Još veći problem je to što novi specijal nema puno više od 60 minuta duge rasprave s “neprijateljima slobode govora” pred publikom koja s komičarem očito nema ni najmanji problem. Gervais se obraća tom vanjskom neprijatelju i pokušava ga užasnuti forama o djeci koja su oboljela od raka jer… to je taj tisućljetni tabu koji je netko napokon morao srušiti?

Svaku od tih fora, potpuno očekivano, najavljuje na sva zvona kao nešto izuzetno hrabro jer živimo u opasnom svijetu u kojem će se dogoditi… što točno? Netko se neće složiti s vama? Napisat će vam u komentarima da su vam fore trule i da vas treba ugasiti?

I donekle je u pravu. Šale o bolesnoj djeci zaista će raspizditi dio ljudi i privući pažnju na specijal, ali to je postao tako jeftin trik u svijetu u kojem možete razbjesniti mnoge tako da kažete da postoje samo dva spola. Od komičara ovog kalibra očekujete više od fore o djeci s rakom, afričkim bebama s AIDS-om, Michaelu Jacksonu i Schindlerovoj listi (jer je “aktualno”) i drkanju pedofilima.

Da stvar bude gora, ni jedna od tih fora nije posebno kvalitetna i od publike u dvorani dobile su više uzjebanih uzdaha onih osjetljivijih nego smijeha. Razlog je to što je cilj bio prvenstveno provocirati, a tek onda nasmijati.

I to je legitiman smjer i nekima će se vjerojatno svidjeti (na kraju krajeva, Armageddon je ekspresno dogurao do prvog mjesta najgledanijih na Netflixu), ali imate osjećaj da gledate tko zna kojeg po redu starog lika koji ne razumije ili se iz ovog ili onog razloga pretvara da ne razumije svijet oko sebe jer, eto, “mladi mijenjaju značenje nekim riječima”. I nema problema, neka to bude tema, ali kad šalu o djetetu s rakom prikazujete kao neki velebni čin hrabrosti, znajući da ste u sigurnom zagrljaju Netflixa, očekujte da vas netko zbog toga prozove. 

Komedija nije ugrožena, samo je lijena

Na kraju dana, sve je ovo mlaćenje prazne slame. Pogledajte specijal i zaključite sami jer, vjerovali ili ne – možete. Nitko neće otkazati Gervaisa jer je neizdrživo šokantan. Ne postoje lakše mete od ovih besposličara koji će se na društvenim mrežama raskokodakati na svaku sitnicu, a Gervais se već drugi specijal bavi upravo njima jer generacijski jaz je trendi.  

Ovo je još samo jedan uspješni komičar koji na sebe “preuzima križ” i daje glas svim onim komičarima koji su položili karijere na oltaru političke korektnosti. Iako, treba se zapitati tko su sve te silne žrtve kulture otkazivanja? Louis C.K.? Roseanne Barr? Kathy Griffin? Michael Richards? Gdje su danas svi ti komičari kojima je karijera srezana u korijenu samo zato što su se usudili reći “ono što se više ne smije”? Svi su još uvijek živi i neki od njih uredno idu na turneje. 

Izuzev C.K.-ja, koji si je usrao onaj televizijski dio karijere jer je drkao pred zaposlenicama, od devedesetih vas nije bilo briga što rade Roseanne ili Richards, a većina vjerojatno ni ne zna za Griffin. 

Bill Cosby? E, pa Cosby je “otkazan” na klasičan način, na koji otkazujemo ljude od pamtivijeka – zatvorskom kaznom. 

Ta beskonačna igra lovice milijunaša koji imaju podršku korporacija i online “otkazivača” koji imaju podršku drugih “otkazivača” već je odavno zamorna i trebala bi prestati jer hrane ono najgore jedni u drugima. Bez obzira na ono što se priča, komičari i dalje mogu reći sve što požele.

Problem je to što je “komedija je ugrožena” jedino o čemu žele pričati. Komedija nije ugrožena, komičari su ostarjeli, postali su lijeni i ponašaju se kao da su prvi put čuli da mladi i stari ne govore istim jezikom.

Ljudi stare. Ideje stare. Ostarjet će i danas napredne ideje. Rijetki komičari ostare dobro kao George Carlin. 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *